Kurs prema otoku Aigina ("eina"). Vjetar južni od kojih 10 čv (app) u pramac i motoriramo. Toplo je kao u bablje ljeto. Temperatura mora je 26.7°C prema neumjerenom termometru. Kod nas je pokazivao 19°C. Pa koliko god da je nebaždaren, 8 stupnjeva razlike je tu. A možda je i temp. senzor neispravan. Nema veze - bit će kupanja!
Aigina - luka
Pristajemo u centru mjesta krmom prema obali i sa sidrom po pramcu. Već je oko 17h. Sve puno kafića i restorana koji rade - nije pustoš. Ne gubeći vrijeme, brzo unajmljujemo tri skutera i krećemo u obilazak otoka. Cijena najma 10 EUR na dan. Cilj nam je pronaći Afajin antički hram iz 600 god pne.. Međutim, sat i po lutamo po lokalnim cestama i dolazimo do hrama već po mraku. Bad...hram je ograđen ogradom s ulaznom portom gdje čitamo da su obilasci u točno određeno vrijeme i to samo dopodne. Ništa - žedni okrećemo natrag i ispijamo pivicu Mythos u kafiću na rivi. Pivo je dobro - ima fini "žmah" po sladu koji se osjeti čim otvoriš čep.
Ujedinjene hrvatsko - slovenske snage osvajaju otok Aiginu
Otok osvojen - Atenin hram u mraku
Žao nam je što nemamo više vremena, ali ubrzo krećemo dalje prema Milosu.
Prema prognozi za Egejsko more koju smo više puta provjeravali, anticiklona, idućih par dana južni vjetar max. do kojih 10 čv, u rasponu od SW do SE, kako u kojem dijelu. Odabiremo rutu kontra od kazaljke na zidu, pa smo nakon Aigine krenuli prema Milosu. Na gvardije smo se već navikli - zadovoljni motoriramo prema Milosu. Atmosfera na brodu super, već se poznamo. Iztok je glavni kuhar kojeg se prvog pita što ćemo kuhati. Imamo gvardije u kuhinji koje traju jedan dan, ali Iztok bez obzira na to nesebično svaki dan sprema super obroke što doprinosi zadovoljstvu posade. Vedran se već dokazao svojim "rumbacom ispod peke". "Nije nam lahko" - glavni je moto posade. Navade su nam različite, ali se slažemo - pivica nakon doručka paše mi vrhunski plus još jedna prije ručka. Janko mi je cimer u krmenoj kabini - ja sam u "grobeku" - onaj dio gdje ti je 20 cm iznad glave strop kabine. U praskozorje se budim iako mi nije gvardija i vidim jedri se lijepo - vjetar pojačao do kojih 15 čv NW. Izlazim van i baš velim, "sad bi mogla i koja ribica", a ono koju minutu kasnije na moj mali štap i običnu rolu, ponosno izvlačim lampugu. Sad sam faca.
Pogled prema zapadu - Antimilos
Pogled prema istoku - Kimolos
Pogled prema podu cockpita
Milos je već izraziti vulkanski otok - nijanse stijena su crne, zelene, žute, plave i crvene. Iznad obale, po visovima razasute kuće otočana - sve je bijelo osim vrata. Na visoravnima se vrte moderne vjetrenjače - vjetrogeneratori.
Petak rano ujutro - vežemo se u centru mjesta Adamas, na noviji uređeni mol. Opet smo sami, ako ne računamo brodove otočana. Par jedrilica je na sidrištu na sjevernoj strani uvale. Uglavnom nas nitko ne ferma. Šetamo gradom koji je uredan, dućani se polako otvaraju i sve radi. Na rivi ribari prodaju frišku ribu, farmeri povrće. A izgledalo je tako pusto. Vidi se da otok živi, u usporedbi s našim otocima. Malo dalje u centru veliki trgovački centar. Sjedimo na kavi, a neki telefon na cesti zvoni i zvoni. To je govornica oko koje su parkirani taksisti. Na svaki poziv, jedan digne slušalicu i odlazi po mušteriju. Jednostavan sistem.
Milos ispred nas - sunce se još muči s izlaskom
Naselja na Milosu su većinom daleko od morske obale
Adamas - luka otoka Milosa
Polako ostavljamo Milos, kulturne znamenitosti ostavljamo za drugi put. Osobito poznati kip Venere koji je pronađen na ovom otoku. Ipak, vele da je original u Parizu, a ovdje tek kopija.
Kurs nam je prema Thyri (Santorin). Puše fini SW vjetar, pa uživamo i jedrimo punim glavnim i genakerom.
Tako bi mogli do Turske...
Vedranu pada još jedna riba, pa se nas tako već dvije čekaju za ručak. Nije nam lahko.
Još ena, nije maxi ali je doobraa
U samo predvečerje istog dana dolazimo do otoka Thyra (drugo ime Santorini). Naša najjužnija točka puta. Vedro je, vjetar je oslabio, idemo motorom. Vožnja u sumrak ispod litica ovog otoka je veličanstvena. Crne litice visine 200 m po mraku izgledaju zastrašujuće. Polako prilazimo jedinom mjestu gdje se možemo vezati - stara luka točno ispod mjesta Fira koje je skoro 200 m iznad nas na litici. Dubine su vrtoglave - preko 200m čim si malo dalje od obale, ali uz betonski mol su ipak oko 4m, pa se vežemo bokom, sami. Osjeća se veličanstveni mir, jer mjesto je daleko gore - samo neki pas laje. Uz nas su staje za magarce kojima se turisti posebnom cestom ljeti voze u grad, a i moderna žičara koja se zatvorila prije pola sata. Pokušaj penjanja magarećom stazom, iako je popločena, propada jer je sve "minirano" (nije go.no već se tovar po.ro'). I tako smo zarobljeni u tom miru, a umor nakon x dana gvardija nas savladava. Odlučujemo ostati tu na vezu, prespavati, pa sutra ujutro u obilazak grada. Postavljamo bočno sidro da nas udalji od obale i odlazimo spavati. Ja probavam peškafondom loviti lignje s obale - ako su ribe iste kao kod nas, možda su i lignje. Ali, toliko sam umoran da za vrijeme povlačenja razmišljam kako ću samo na kratko zatvoriti oči, pa ću ih onda otvoriti. Baš kao na autocesti, samo bezopasno. E to mi se vraća ono što nakon gvardija nisam išao spavati - skupio se umor.
Vezani na Thyri - Old port
Prvom žičarom ujutro krećemo gore u mjesto i razgledavamo. Kako izgleda?..."Sve je bijelo, sve je bijelo, grad i selo, polje, gaj" - sjetih se pjesmice iz prvog razreda. Hotelčići s bazenima na samoj litici, sve podređeno turistima. Iako smo u to rano jutro jedini turisti tu, otvaraju se i suvenirnice, kafići. Cijene ajoj... U gradu je smješten arheološki muzej, ali otvara se tek kasnije.
S litice prekrasan pogled na veliku unutarnju uvalu otoka, jer otok je mijenjao oblik vulkanskim erupcijama, pa ono što je ostalo izvan mora izgleda kao vrh vulkana. Do 1500 godine prije naše ere otok je imao okrugli izgled, ali mu je vulkanska erupcija dala oblik kakav ima danas. U arheološkom muzeju su između ostalih i izlošci Minoanske civilizacije koja je tada datirana, ali legenda veli da je baš to mjesto gdje je jednom bila Atlantida. Minoanci ili Atlantida - ne znamo, ali izgleda super. Na sredini je friško nastali otok, nastao u erupciji 1925. Izgleda kao hrpa nabacanog ugljena, a ime mu je "Kameni"!!. Zadnja erupcija je bila 1950 i nije bila baš tako bezazlena.
Čekamo na žičaru koja vozi od Old-porta do grada gore - Fira
Pogled iz kabine žičare
40 stopa vezano uz mol
Bazen ni na nebu ni na zemlji
Od bjeline bole oči
Ostajem tu i ne mičem se, tu me nitko neće dirat...
Art by Peter Mernik
Rezidencijalni dio je malko drugačiji - nije sve bijelo
Boje zemlje
Nakon što smo popili preskupu kavu za 3 EUR (tj kava je 1, pogled 2 EUR) u kafiću na litici, vraćamo se na brod. Dio ekipe ipak odlazi u arheološki muzej i mogu reći samo da mi je žao što nisam otišao.
Panorama 180 ° - pogled prema zapadu iz kafića na rubu litice
Arheološki muzej na Santoriniju
Kao higijenski minimum, tu pada prvo kupanje - more je ugodno, i zimogrozni mogu odmah skočit. Dobro smo raspoloženi, jer naspavani smo. Vrijeme lijepo, vedro, a vjetra opet slab - motor nam se piše. Pola milje od obale pri pokušaju korištenja vjetra za slaganje plahte, Eol mi odnosi plahtu i baca je Posejdonu. Kormilar odmah proglasi vježbu ČUM (što i nije problem jer smo na motor), vraćamo se do plahte. Tko će nego ja koji sam je ispustio - vadim plahtu koja je već potonula na dubinu oko 4 m. Baš je bio gušt zaroniti u plavu dubinu u oko vulkana.
S lijevog boka ove boje...
A s desnog boka ove...
Spašavanje plahte iz ruku pomahnitalog Posejdona
Kurs nam je prema Iosu...
...nastavak na treći dio