Za vjetar u Patraškom zaljevu ne pitajte. Noć je, pa se povremeno ipak pojavljuje nekakav burin na pojedinim dijelovima zaljeva, ali ne traje više od 20 minuta. Glavno jedro nam je uvijek dignuto, a kad dođe vjetar, gasimo motor i odmotamo prednje jedro. Na najužem mjestu se gradi most preko zaljeva, a tu je i najgušći promet trajekata i svih mogućih brodova koji sada premošćuju zaljev, pa treba paziti.
Noga budućeg mosta
U utorak ujutro smo izašli iz zaljeva, i malo po malo vidi se neka lagana naoblaka sa zapada, jugo. Uskoro je i zapuhalo slabo do umjereno jugo uz sunčano i toplo vrijeme. Mi smo ovdje krenuli malo drugim putem nego u dolasku - krenuli smo prema Levkasu, uz Onasisov otok Skorpios. Kasnije se naoblačilo, a uz umjeren južni vjetar i valove možda do max 1m u krmu, jedrenje je bilo gušt, a malo nas je i oprao jedan pljusak, ali bez jačeg vjetra.
Prema Levkasu
Prilaz Levkasu ide kroz dug uzak prolaz označen lateralnim oznakama s obje strane. Dalje od oznaka je plitko i treba paziti da ne izgubimo koju oznaku iz vidika. Utorak navečer u sumrak smo se vezali uz mol i krenuli u zadnju nabavku namirnica i obilazak mjesta. Samo po sebi mjesto nije nešto posebno. Još jedan obavezan Gyros i pivo Mythos.
GPS nas fino prati
Nije naš brod, nije naš brod...
Ujutro se digla magla pa je vidljivost možda 100 m. Mi krećemo prema pokretnom mostu kojem se jedna strana diže radi prolaza brodova. Nakon mosta magla još gušća, ali uskoro sunce je nadvladalo i prekrasno nas ogrijalo.
The hut of baba Yaga
Ajmo polako...
Uz neke čudne varalice za skuše - "mackerel", koje sam nabavio u Levkasu, lovim još jednu lampugu. Uskoro Vedran rumbaca. Eto, ručak je osiguran.
Ljampuga, vele - ispruži ruke pa će biti veća...
Sad smo na putu prema Otrantu, a usput ćemo proći pored otoka Paxosa i Antipaxosa radi pogledati izbliza jer poznati su po plažama i kamenim klifovima. Lijepo...lijepo, ali Kornati su klasa za sebe. Ovo me podsjeća na otok Krk - južno uz obalu od Punata prema Senjskim vratima ima sličnih plažica. Za mene Paxosu je dovoljno to što sam ga spomenuo u istoj rečenici s Kornatima.
Paxos ili Antipaxos
U srijedu navečer imamo lijepi zalazak sunca iz kojeg izranjaju glave oblaka u daljini. Čini se kao da je neka čudna obala u daljini ili drveće.
Eto nama juga...
Četvrtak ujutro pristajemo u Otrantu. Na veliki mol iza teretnih brodova. Marina je zatvorena za tranzit. Jugo još nije jako, ali je u jačanju. Obilazimo mjesto uz pratnju jednog lokalnog psa koji je non-stop uz i ispred nas. Vjerojatno već kuži turiste i kao da nas vodi po starom dijelu mjesta. Pas ima jednu zanimljivu vještinu - na nizbrdici od zaglađenog bijelog kamena sve četiri noge digne u zrak i kliže se na...gujci. Jel mu to zbog higijene ili gušta ne znamo i nismo pitali.
Otranto - tvrđa na obali...
Pas nas vodi dalje po Otrantu
Vraćamo se na brod
Da li je mali kaić na kraju uspio oteglit ovaj veliki brod koji mu se vezao na mjesto - ne znamo
Već oko 9:30 krećemo iz Otranta prema našoj obali. Držimo kurs nula, pa ćemo kasnije okrenut prema Lastovu. Valovi su sve veći, u pola krme do čiste krme i ljuljaju nas dobro.
Još smo blizu obale
Pa-pa val...
Od jedara samo prednje jedro - genova. Čak malo i skraćena. Na kormilu treba biti skoncentriran cijelo vrijeme, jer čim zaboraviš dati kontru na vrijeme, brod se "malo nagne". U taj čas kroz bokaportu se začuje vapaj onih iz kabine - "pa što radiš...". Povremeno probavamo da li je Mustafa (autopilot - hidraulika) dorastao zadatku. I začudo je. Povremeno ga koristimo da odmorimo malo. U tom režimu ga i koristimo.
Prošla moja gvardija, ali ostajem koliko god mogu u cockpitu. Ovakve valove ne vidiš svaki dan. Tu i tamo se koji breaker po boku broda, ali uglavnom smo suhi. Max brzina - oko 12 čv niz val. Svi koji su gore, vezani su stalno sigurnosnim harnessima, lifelinesi potegnuti. Ziher je ziher. Tako prolazi noć...
Dok nas Pero ljulja... :-)
Vedran vozi ravno...
Ne okreći se sine...
Korčula, petak u podne, carinu odradili, grad je pust. Domaća pizza u jedinoj pizzeriji koja radi. Siti i umorni otplovili smo do marine Palmižana koja je isto pusta - ne radi.
Ma lijepo naše kamenje sivo i bjelkasto, tvrdo ko kamen. Na grčkim otocima neko crno, plavo, crvenkasto vulkansko kamenje koje lomi jači udarac. I naš galebi su manji od grčkih, ljepši su. Čudan osjećaj - prelijepo je bilo, pun sam lijepih dojmova koji ne blijede. Treba opet otići tamo, vidit ono što nismo stigli. Ali dalmatinska obala je nešto što nas je čekalo i sad je hepi da smo tu.
I skoro sam zaboravio napisati - proslavili smo tako da smo popapali hobotnicu ispod peke kod Jere u Drveniku velom. Tj. hobotnica je bila u peki, a ne ispod...
Ljepotica u Palmižani
Nema više...schmrtzzz