Snimljeni primjeri komunikacije prioritetnim pozivima:

Mayday from Northern Belle - audio (from Youtube)

Securite Split radio 1
- za vježbu probajte nacrtati naznačenu poziciju - nalazi se na karti MK-15 koju ste dobili na tečaju

Securite Split radio 2

Zanimljiv izvještaj o spašavanju zahvaljujući EPIRB-u

Izvor:  Aktualne vijesti ministarstva mora, prometa, infrastrukture

Potonuće norveške jahte „Adriatic“
ŠIBENIK, 13. svibnja 2010.

Do prodora mora u unutrašnjost jahte „Adriatic“, koja je u utorak ujutro potonula oko 40 nautičkih milja zapadno od Primoštena na dubinu od 180 metara, došlo je ispod vodene linije kroz jedan od otvora na trupu jahte, najvjerojatnije preko ispusta za fekalne vode.
Prema izjavama skipera i člana posade, norveškim državljanima u dobi od 63 godine, koje su jučer dali u Lučkoj kapetaniji Šibenik, nisu primijetili da je jahta udarila u nepokretni ili plutajući objekt, te je cijelo vrijeme pogonski stroj ispravno radio. Lučka kapetanija Šibenik skiperu je izrekla novčanu kaznu od 2.000 kuna.
Norveški nautičari isplovili su u ponedjeljak iz marine Sukošan u smjeru Visa  jahtom „Adriatic“ koje je ustvari jedrenjak dužine 14,83 metara s motornim pogonom. Prema izjavi skipera tijekom noći izmjenjivali su se na kormilu jahte, a u svitanje između 5 i 6 sati ujutro uočili su prodor mora u unutrašnjost jahte. Nisu uspjeli utvrditi odakle  nadire voda, te su pokušali ručnom pumpom ispumpati vodu iz jahte, no razina vode u unutrašnjosti jahte je rasla.
Pokušali su poslati poziv pogibelji, ali zbog kratkog spoja na baterijama VHF uređaja u tome nisu uspjeli te su u 8 sati napustili jahtu jer su uvidjeli da ne mogu održati njenu plovnost, te da jahta gubi uzgon.
Petnaest minuta kasnije odaslali su poziv uključenjem plutače za detekciju položaja broda u pogibli na moru tzv. EPIRB radio plutaču. Po zaprimanju poruke Nacionalna središnjica za traganje i spašavanje započinje detektiranje plovila, no na poziv upućen jahti „Adriatic“  javio se skiper drugog plovila  te rekao da oni nemaju problema.
Obzirom da je i dalje emitiran poziv pogibli, a da se pozicija  plutače nije mijenjala Središnjica je na tu poziciju uputila brod „Šoltu“ Hrvatske obalne straže koji je to jutro bio u akciji Područne jedinice koordinacije Šibenik.
Brod „Šolta“  je u 13.40 sati pronašao norveške nautičare u splavi za spašavanje. Obojica su se dobro osjećala, te su s potonule jahte uzeli najnužnije osobne stvari i dokumente, te dokumente jahte.
Jahta je potonula oko 11 sati, a u spremniku ima oko 300 litara pogonskog dizel goriva.


GMDSS “penzionira” Morsea

Izvor: Plima - list studenata Visoke pomorske škole - Rijeka

Bila je  1832. godina kada je prof. Samuel Morse na putu od Le Havre do New Yorka, nakon što je večerao sa ostalim putnicima koji su ga dosađivali razgovorima, počeo  u svoj notes za bilješke crtati kabel koji bi okružujući Zemlju oceanima, slao i primao šifrirane poruke iz raznih stanica. Vrlo slabo poznat slikar,koji je diplomirao  povijest umjetnosti, u slobodno je vrijeme učio elektricitet, nije još znao gdje će ga ona skica odnijeti. Trebalo je  proći još punih 12 godina prije nego što  se  je ta obična skica pretvorila u stvarnost, uz abecedu točkica i crtica koja će još više istaknuti njegovu ideju.

Upravo je on prvi provukao bakrenu žicu malom barkom na vesla od Governorsovog otoka do Castle Batterya u New Yorku. Bakrena žica dužine kilometar i pol nalazila se na dnu mora, na svakom kraju bila je umotana u snop papira koji su trebali registrirati poruke. Taj je izum bio,  optimistički nazvan, elektro-magnetski telegraf. U jednom oglasu u New York Heralda bilo je napisano da zainteresirani mogu poslati bilo kakve poruke s jedne strane na drugu pomoću tog jednostavnog izuma. To se trebalo desiti u 13.00 kod Castle Batterya 19.10.1842. Prisutna publika bila je mnogobrojnija od predviđenoga, a nervoza se širila zrakom. Već napet i stresom izmoren, profesor je počeo slati signale točkica i crtica te jedno dvije minute snop papira te je poruke brižljivo registriralo. Tada odjednom nečujna tišina. Publika se u prvom trenutku učinila zbunjenom, zatim je počelo šaputanje, a nakon toga je čak počela i uzvikivati “to je prijevara”, i zamalo nisu u rijeku bacili profesora sa  njegovim izumom. Morse tada još nije znao, ali jedan brod usidren u luci zakačio je bakrenu žicu prilikom dizanja sidra. Nakon što je 50 metara žice bilo uzdignuto na brod, začuđeni mornari odrezali su žicu s namjerom da oslobode brod. Više uspjeha imao je u slijedećem pokušaju par mjeseci kasnije. Tada je vlada SAD pripomogla izvedbi pokusa sa 300000 dolara (tada pravo bogatstvo), te su spojili  Washington i Baltimoru. 23.11. izašla je knjižica pod imenom “ Secret Corresponding Vocabulary” na kojoj je Morse radio od 1983., u kojoj je točkicama i crticama bilo zamjenjeno svako slovo abecede, interpunkcijski znak i neke izrazito određene naredbe, kao što su bile poruke za početak slanja poruka ( - . - ), ili znak nerazumjevanja poslane poruke ( - . . . - ) i druge. Morse je vremenom davao demostrature rukovanja svog izuma u raznim djelovima svijeta, te krajem 1870. samo u Europi   bilo je  postavljeno više od 350000 kilometara veze koje su usprkos sudskih rasprava pridonijele 40 milijuna dolara u “ royalties”. Ta je velika cifra pridonijela tome da Morse 2 godine poslije postane najbogatijim pokopanim u groblju Poughkeepsie (N.Y.).  Prije smrti doživio je postavljanje prve transatlantične veze izmedu Newfoundlanda i Irske, ali nije uspio doživjeti globalno proširenje alfabeta točkica i crtica, koji je unaprijeđen nakon 1896. kada je Guglielmo Marconi izmislio bežični telegraf. Prvi brod koji je imao radiografsku stanicu bio je američki transatlantik St. Paul koji je u studenom 1899. primio poruku poslanu sa otoka Wight. 1912. u V.B. bila je uspostavljena prva ustanova koja će nadzirati signale opasnosti pod imenom “ Morse Distress Watch”, a već je tada postojalo 450 radiografskih operatora koji su kontinuirano nadzirali komuniciranje na 10 kanala. U godinama maksimalnog razvoja Portisheadova postaja registrirala je više od 1000 poruka na dan, primajući I šaljući oko 40 milijuna riječi godišnje.

Brodovi, pogotovo trgovački budno su slušali duge liste poruka poslane od radio stanica, te čuvši njihovo ime čekali  red da bi završili komunikaciju sa svih djelova oceana. Vremenom takav način komuniciranja omogućio je i korištenje u medicinske svrhe. Tako je nastalo mnogo ustanova koje su stražarile u slučaju hitnih situacija.

Ipak, Morseova abeceda nije uvijek bila korištena u plemenite svrhe. U 9.30 03.09.1939., jedna Morseova poruka upozoravala je podmornice u navigaciji, da su Njemačka i Engleska stupile u rat, i već 3 sata kasnije transatlantik Athenia na putu prema Montrealu biva siruliran 200 milja od obale Ebrida. Poruka za pomoć SOS   (. . .  - - -  . . .  ) bila je odmah poslana i omogućila je spas 1288 od 1400 putnika.

Šifra ove poruke nastala je 1960. u Berlinu i znači Save Our Souls (spasite naše duše), ili Save Our Sailors (spasite naše mornare) ili Save Our Ships (spasite naše brodove). Prvi SOS u povijesti bio je poslan sa putničkog broda Slavonia koji  se je potapljao kod Azura 10.06.1909. Dva su broda primili poruku i uputili se u pomoć. U filmu Titanic prikazuje se jedan takav poziv u pomoć sa strane J.G.Phillipsa 14.04.1912. ali je unatoč tome bilo 1503 žrtava.  Do Titanica je prvi stigao Carpathia u 23.20, a ne California koji je bio mnogo bliži (njegov je telegrafist otišao spavati). Upravo nakon tog tragičnog događaja došlo je do obaveznog i neprekidnog stražarenja na kanalima za pomoć putničkim brodovima. 1927. uvedena je riječ “Mayday” kao internacionalni signal za pomoć putem telegrafa. Radi se o francuskoj rijeci “m´aidez” koji znači “spasite me”.

Brod za prijevoz rasutog tereta Oak pod Baltimorskom zastavom čija su posada sačinjavala 26 grka i filipinaca, mogla bi ući u povijest kao zadnji brod spašen pomoću SOS poslanog na 500kHz malo prije ponoći 31.10.1997, zadnjeg dana djelovanja Morse Distress Watch na tom kanalu. Iako je brod već bio 40° uronjen u vodi pomogao mu je remorker Anglian Prince koji ga je dovukao do Liverpoolske luke 04.01.1998. bez ljudskih žrtava. Ali Morseova abeceda, koja još uvijek nije potpuno izumrla, koristila se i u druge svrhe. Promatračnica Greenwich je godinama slala jedan signal točno u 10.00 kako bi omogućila sinhroniziranje satova.

Tijekom 2. svjetskog rata slovo V (  . . . - )  postalo je simbolom savezničke pobjede, zahvaljujući i  sličnosti sa V Beethovenovom simfonijom. Uz ovakve upotrebe Morseova abeceda vremenom se sve više tehnološki usavršavala što je i dovelo do stvaranja novog globalnog sistema GMDSS, Global Maritime Distress Signal System, koji simbolizira završni stupanj razvoja izuma koji je nastao davne 1832. 1922. moglo se vršiti prvo komuniciranje zemlja-brod između postaje Deal Beacha u New Jersyu (SAD) i transatlantika “America” koji je bio 650 milja udaljen od obale.

1965. Intelstat (International Telecomunication Satellite Organisation) prva je u svemir poslala satelit koji je omogućio bolju povezanost i češće signale, u čemu je ležala cijela budućnost komunikacija. Skupština IMO (tada još IMCO) odlučila je sazvati internacionalnu konferenciju radi osnivanja INMARSAT-a. INMARSAT, sistem satelitske komunikacije svečano je otvoren u veljači 1976. lansiranjem satelita iznad Atlantskog oceana pod nadzorom Comsat Generala koji je bio sačinjen od RCA, WU i ITT. 1979 i ostale su regije (Tihi i Indijski ocean) ušle u sistem satelitskih komunikacija što je bio prvi korak ka globalnom povezivanju. U srpnju iste godine INMAR stvara jezgru iz koje će se kasnije razviti moderan GMDSS, kojeg je prihvatilo 114 zemalja. Nakon 01.02.1999. taj se satelitski sistem koristi najsuvremenijom tehnikom koja pruža neograničene mogućnosti. Digitalna radiotelegrafija omogućava brodovima, putem jednostavnih i automatskih operacija, slanje poziva u poomoć,  što je pogotovo važno u slučajevima potapljanja.

Globalno pokriće podjeljeno je u 4 zona sukladno kriteriju korištene opreme.Kada se pošalje poziv u pomoć, sistem putem poslanih podataka pronalazi mjesto na kojem se brod nalazi, rutu i brzinu, vrstu nevolje i datumu registrirane informacije. Ta se poruka preko INMARSATA šalje sa broda koji automatski šalje poruku centrima za sigurnost koji nadalje šalju drugim brodovima. Postoji i aparat za potragu brodolomaca prvenstveno noću i pod vrlo teškim vremenskim uvjetima pod imenom SART ili Search And Rescue radar Transponder koji kontinuirano šalje električne impulse koji će se pojaviti na radarima brodova u blizini. Radi se i na tome da se jedan takav SART uređaj ugradi u svaki pojas za spašavanje. Pravilo primjene GMDSS važeći je za sve vrste brodova od 01.02.1999., ali je već nakon 1993. bilo obavezno imati kao dio opreme jedan NAVTEX prijemnik i satelitsku radiobovu za signalizaciju EPIRD. Nažalost period prelaska s Morseove abecede na novu tehnologiju GMDSS prouzrokovalo je malu pobrkanost prilikom mijenjanja opreme na brodovima i uvježbavanja posade. Posada koja će se koristiti takvim aparatom mora posjedovati certifikat o rukovanju. Osposobljavanje takvog člana posade sastoji se u svladavanju kursa u trajanju od 5 dana, u kojima on mora svladati oko 200 tipki uređaja GMDSS. Članovi posade koji će njime rukovati moraju ipak shvatiti da se sigurnost navigacije nalazi u njihovim rukama sukladno konvenciji STCW 78/95. Problemi se javljaju kod starijih marconista koji smatraju da bi se prijelaz na novu tehnologiju morao produžiti na nekoliko godina, ali nadolazeća tehnologija ne trpi čekanje. Veliki problem je i u tome što 25000 novih operatora slabo poznaje engleski jezik.

Prerano je reći da je GMDSS riješio sve postojeće probleme na moru. U biti situacija se nije puno promjenila od vremena Titanica. Brod Viking Star 1994 godine nije uspio pomoći trajektu Estonia koji se nalazio vrlo blizu, jer nije mogao interpretirati poziv u pomoć, a kao rezultat bilježi se 850 žrtava. Estonia je bila opremljena najsuvremenijom opremom za navigacijsku komunikaciju, i sa dva Cospas-Sarsat EPIRB-a, koji se nažalost nisu aktivirali jer nisu bili postavljeni na “on”.

Po svemu sudeći ni dolazak nove tehnologije GMDSS neće omogućiti da od stare američke poslovice  “better be safe than sorry”, ostane samo “sorry”.